Registracija Vam omogućuje: stavljanje sadržaja na stranice, izmjenu vaših sadržaja te komentiranje svih ostalih sadržaja.
Ako ste dužnosnik imate mogućnost mijenjati svoje osobne podatke. Dopunjavati životopis, dodavati fotografije, te dodavati funkcije na kojima ste bili ili jeste. Također možete dodavati sve nove sadržaje ili komentirati druge.
Srijeda, 7.srpnja 2010. Luda srijeda!Koliko se toga ludog može dogoditi samo u jednom danu.
Najprije u „Večernjaku“ vidjeh svoju fotku i napomenu da na posao dođoh tek u 9 sati i 26 minuta. Uslikalo me. Ispred zgrade Sabora na Markovom trgu. I kako sada vama i čitateljima objasniti da sam na posao došao u 7 i 55 ? I da moj ured nije na Markovom trgu nego u Demetrovoj na broju
Prije godinu dana dogodila se Hrvatima čudnovata stvar. Pobjegao im je Premijer.
Samo su dva čovjeka u povijesti Hrvatske zbrisala s vlasti, Ante Pavelić, koji je kukavički vlakom pobjegao iz zemlje i Ivo Sanader koji je ničim izazvan zbrisao s omiljene mu funkcije.
Djelovanje Ante Pavelića ne priznajem pa o njemu nemam potrebe niti govoriti. Ivo Sanader je ipak nešto drugo
Upoznala sam ga u vrijeme kada je
Aktualno prikupljanje potpisa građana Hrvatske sa zahtjevom za raspisivanje referenduma potaknuto od strane sindikalnih središnica a izazvano prijedlogom izmjena Zakona o radu, ovih dana na različite internet portale ali danas i u tiskane mediji donosi prikaz procedrure prema kojoj bi traženi referendum biti raspisan.
Zbog nevjerojatnog broja netočnosti, površnosti i krivih informacija ali ponukan i pozivima brojnih novinara čija su me pitanja naprosto zbunjivala i dovela do zaključka da svi pišu o tome SAMO temeljem čitanja zakona a ne i DVIJU odluka Ustavnog suda RH , odlučio sam u ovom postu na najjednostavniji način objasniti daljnu proceduru .
Za razumijevanje procedure treba korisiti članka 86. Ustava i Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog izjašnjavanja kao i odluke Ustavnog
Kad ne znaju kako bi iz gabule, Hrvati će mijenjati zakon. Kad ne znaju kako iz velike gabule, mijenjaju ustav. Što je hvale vrijedna aktivnost, ako daje rezultate i ako se napravi kako Bog zapovijeda. Odnosno ako tu aktivnost provode razmjerno pametni ljudi s razmjerno poštenim nakanama.
Ovog puta se Ustav mijenja (znači da je velika frka) nominalno zato jer je nama poći u Europu. A mijenjamo ga i prije nego što su otvorili vrata iste Europe. No dobro, mi ćemo ustav promijeniti, a Europa kad dođe. I onako se ti dijelovi ustava koji se tiču Europe primjenjuju kad uđemo u Europu. Ako ne uđemo u Europu, to ćemo staviti u zagradu.
Da bi se naša politička elita osigurala da ju puk ne razočara (a P.P Njegoš je još rekao „pučina je
Okupljeni oko iste zadaće, paralelno i, držim, vrlo uspješno, predsjednik Republike Hrvatske i premijerka Jadranka Kosor rade na istom cilju, a to je uspostavljanje čvršćih veza među zemljama regije. Dok premijerka lobira na svjetskoj razini, predsjednik je u okviru svog aktivnog političkog djelovanja pozvao i poveo prvo višestranačko izaslanstvo u posjet Bosni i Hercegovini. Polaganje vijenaca na stratištima žrtava svih triju naroda u selima BiH, a koje sam kao članica hrvatskog izaslanstva posjetila, prošao je dostojanstveno i bez isprika. Ikakvih!
Nitko se nikome nije ispričavao, svi su tom prigodom osjećali isto – patnju naroda. Povezali su nas zajednički osjećaji – stid. Stid zbog zločina koji su ondje počinjeni nad civilnim žrtvama. Susreti s Hrvatima izvan granica naše zemlje uvijek su među mojim prioritetima tijekom putovanja pa ih redovito posjećujem u
Nakon današnje sjednice Vlade, jasno je k’o dan da je putovanje u Ameriku, prvu kapitalističku državu svijeta, na Jadranka Kosor ostavilo snažan dojam! Toliki, da je odlučila, avangardno iskoračiti iz uobičajene europske prakse i stoljetne tradicije pregovaranja radnika i poslodavaca, te stvari oko tzv. radničkih prava prepustiti isključivo na volju i milost poslodavcima. Snažan je to Jacin iskorak prema Hrvatskoj izvan Europe, u kojoj se tripartizam, socijalno partnerstvo, kolektivni ugovori i sijaset različitih instituta i institucija brinu da se očuvaju ne samo dostignuta radnička prava, već i da se štiti dostojanstvo radnika pa i samog rada.
Današnji Vladin prijedlog izmjena triju članaka Zakona o radu, koji je po hitnoj proceduri upućen u Sabor, ozbiljan je udar na zaštitu i sigurnost radničkih prava u Hrvatskoj i znači uvođenje prakse
Prema Zakonu o Hrvatskom fondu za privatizaciju, zakonitost rada Fonda nadzire devet članova Nadzornog odbora i o tome jednom godišnje izvještava Hrvatski sabor.
Članove nadzornog odbora bira/imenuje Sabor i to četiri iz redova zastupnika, dvojicu iz redova uglednih financijskih stručnjaka a tri su člana po funkciji: predsjednik Odbora za gospodarstvo, razvoj i obnovu Hrvatskoga sabora, predsjednik Odbora za financije i državni proračun Hrvatskoga sabora, predsjednik Odbora za turizam Hrvatskoga sabora.
Pošto je prošlo više od polovice mandata ovog, 6. saziva Saboraa izvještaj o nadzoru HFP-a nismo dobili, tražio sam podatak o predsjedniku Nazornog odbora kako bi mogao
USKOK je donio nalog za provođenje istrage protiv BIVŠEG direktora HEP-a Ivana Mravka, BIVŠEG direktora TLM-a Ivana Koštana i BIVŠEG potpredsjednika Vlade Damira Polančeca pod sumnjom da su , udruženi, od 2006. pa do 2008. godine oštetili HEP za oko 600 milijuna kuna.
Najprije je HEP kupovao struju na stranom tržištu ( spominje se i najveći dobavljać – EFT
iz Srbije , vlasništvo stanovitog Vuka Hamovića) po cijeni od 80 eura a onda je TLM-u prodavao po 20. No, TLM tu struju nije trebao već ju je samo prosljeđivao u Mostar, poduzeću „Aluminij“. I ono što je gotovo nevjerojatno, TLM je za tu (pre)prodavanje struje dobio i suglasnost
Čekali, čekali i dočekali. Iza zavoja na uskoj cesti u svjetlu budućnost pojavile su se mjere. (Usput budi rečeno, svjetla budućnost je uvijek u budućnosti, po definiciji, inače ne bi bila budućnost. Dakle nemojte misliti da ćete živjeti u svijetloj budućnosti.) Istina, potajno smo se nadali i da bi se mogli jedno jutro probuditi u zemlji kao što je to, recimo, Švicarska. Ali, ne brinite, takve se stvari ne događaju, nismo mali i znanstvenu fantastiku uglavnom ne čitamo.
Mjere su takve kakve jesu, svi su ih izanalizirali i svi o njima sve znaju. Ekonomski stručnjaci svih vrsta hvale ih (a za divno čudo, svi su ti stručnjaci iste
Gospođa Jadranka Kosor i njen tim izradili su plan mjera kojima bi oni ovu državu odnekuda izvukli i nekamo odvukli. Kao da je država šleper, a mi svi krumpiri na prikolici. Ili gotovo svi. Ljudi svakojako reagiraju. Neki su oduševljeni jer su u pravilu oduševljeni svim čime nas počasti predsjednica Vlade i predsjednica HDZ-a. Pa i ovakvim mjerama. Tim čudacima ne treba se čuditi jer oni od toga žive, a ne od našeg čuđenja. Drugi kažu da je to „udar na zdravi razum“ ili „popis dobrih želja“ ili tako nešto nedorečeno, što jedva da zaslužuje da se uporabi na toaletu. Pod uvjetom da se otisne na odgovarajućem papiru. Niti jedno niti drugo nije istina. A nije istina ni naslov dokumenta. Trebao bi se zvati „Završno ispunjenje obećanja
Svaka država ima svoje državne tajne. Na tim tajnim papirima masnim slovima (boldirano) piše „Državna tajna“. Državne tajne jako su tajne. Puno tajnije od običnih tajni, tajnije i od ljubavnih tajni. One su tajne svih tajni i njih se čuva na tajnovit način. Do njih mogu samo oni s posebnim ovlaštenjima, kojima se sve vjeruje. Najčuvanija državna tajna u ovoj našoj državi do jučer je bila – tko ju je stvorio. Popis branitelja čuvao se kao zjenica oka i vlast se je zaklinjala svim živim i neživim da taj popis neće nikad objaviti jer se time krše prava branitelja. Kao da je sramota što su branitelji radili to što jesu – branili Hrvatsku, pa se njihova imena u tom
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajnost i ova humoreska o karici nema namjeru nikoga uvrijediti. Autor mi je nopoznat a do mene je dolutala s nepoznate mi e-adrese.
****************************
Atmosfera je pred usijanjem. Prigušena glazba u offu dovodi dramu do granica izdržljivosti, baš kao u horor filmu. Krupni grašci samrtnog znoja vlaže lica preostalih natjecatelja, kamera zumira jednog za drugim, ruke drhte, flomasteri nesigurno plešu po tablicama plave, stranačke boje. Vrijeme je odluke.
Voditeljica crne, ispeglane kose i britka jezika - nazovimo ju Manuela - pogledom strijelja sudionike:
Vrijeme je isteklo, banku ne prihvaćam! U ovome krugu mogli ste drpi..., pardon, bankirati deset milijardi, a vi ste bankirali bijednih milijardu i pol. Razmislite malo; tko misli da je HDZ Hrvatsko društvo zatucanih? Tko se je najeo kalija
Obećavam sam sebi: neće me ponijeti, neću izgubiti osjećaj za stvarnost, neću podleći euforiji i izgubiti samokritičnost
Nedjelja, 10. 1. Pobjeda! Neobično mi je čuti kako mnoštvo skandira moje ime
Dan odluke. Nakon čvrstog sna, duljeg nego inače, ustao sam oko 8 sati. Supruga Tanja već je počela pripreme za odlazak na izbore. Noć prije, oko 3 sata, uputio sam se na Autobusni kolodvor po kćer koja je zadnji tjedan prije izbora provela na skijanju. To je zaista dobar način da bude malo zaštićena, izvan ludnice zadnjeg predizbornog tjedna. Na biralište će poslijepodne, kad se naspava. Zajednička kava i razgovor o izbornim izgledima. Zadnje ankete, one od prekjučer, neobjavljene jer je predizborna šutnja, daju mi prednost od oko 24 %, naravno, u Hrvatskoj,
Ivo Sanader danas je gotovo na silu ušao u prostorije HDZ-a i održao izvanrednu press-konferenciju. Bila to iznvaredna presica ne samo po sadržaju nego i načinu sazivanja i održavanja. U vrhu HDZ-a o Sanaderovoj press-konferenciji nisu znali ništa. Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a ni nakon nekoliko sati ne daje izjave na upite mnogobrojnih novinara.
Što je to bilo ili jeste toliko izvanrednoga da je Sanader morao održati press-konferenciju u nedjelju.? Zašto o presici nisu znali u stranci? Zašto Jadranka ne daje izjave? Zašto je Sanadera na presici pratilo desetak saborskih zastupnika?
Kao razloge obračanja novinarima Sanader je naveo izuzetno slabi izborni rezultat Andrije Hebranga u prvom krugu predsjedničkih izbora. „Nije HDZ stranka 12%“, grmio je doktor Sanader. I nije kriv Hebrang, poručuje . Krivac
Htjedoh danas napisati poneku o 3. siječnja 2000. godine, izbornom danu poslije kojega doista u politici više nije, niti će ikada biti isto. Htjedoh napisati pokoju o danu koji je promijenio Hrvatsku. Danu koji je označio novu eru demokracije, one stvarne, a ne samo deklaratorne; danu koji je značio promjenu vlasti koji je zemlju učinio modernijom, civiliziranijom i slobodnijom... danu koji je zemlju izvukao iz međunarodne izolacije...
No, kako mi ne biramo događaje, nego oni očito biraju nas, današnji dan će ostati ipak zabilježen po nečemu drugome.
Malo iza 10 sati ujutro sam dobila SMS u kojem je pisalo kako će u 12.00 sati Ivo Sanader održati pressicu u sjedištu HDZ-a. Nije slutilo na dobro.
Hrvatska i njezino gospodarstvo nalaze se pred najvećim izazovima u posljednjih desetak godina. Trendovi erozije ekonomija u našem okruženju polako se zaustavljaju, a Hrvatska još nije dotaknula dno.
Godinama poticana potrošnja iznad vlastitih mogućnosti, temeljena na zaduživanju u inozemstvu i uvozu svega i svačega, te uporno zanemarivanje domaćeg realnog sektora učinili su hrvatsko gospodarstvo slabašnim i neotpornim na izazove ovakvih kriza.
Posve je jasno da su naše neravnoteže i deficiti rezultat pogrešnog ekonomskog modela, a ne samo globalne krize, zbog čega će oporavak bitno kasniti za zemljama u okruženju. Kriza uvijek sužava prostor za vođenje održive ekonomske politike.
Monetarna politika odavno je zadana, a njezin doprinos svodi se na tezu: osigurat ćemo dodatnu likvidnost u sustavu ako ste je spremni potrošiti u produktivne svrhe, a ne u krpanje proračunskih rupa
Na predsjedničke izbore izašlo je svega 43,95% birača!
Samo 1.975.750 od upisanih 4.495.058 punoljetnih državljana Hrvatske iskoristilo je svoje pravo na odlučivanje o novom predsjedniku Republike.
U svom jedinom predizbornom zapisu „Od dvanaestoro, šestero ekshibicionista i tri opasna“ napisao sam i ovo:
„Jednu zamjerku upućujem svima kandidatkinjama/kandidatima: gotovi ništa nisu uradili na mobiliziranju birača za što veči izlazak na izbore. Nitko nije biračima rekao ZAŠTO je izlazak na izbore VAŽAN....“
Utrošili su strašno puno novaca, vremena i truda na predstavljanju sebe, neki onakvih kakvi doista jesu a većina na svoju ispeglanu, dotjeranu i uljepšanu sliku. I zaboravili na birače. Zaboravili su im objasniti ZAŠTO izaći na izbore. U zadnjem tjednu kampanje gotovo da nije bilo razgovora u kojem me ljudi nisu pitali isplati li se uopće izaći na
Mnoge nevolje dolaze od ljudske nezasitne želje za vlašću. I najbolji ljudi kad osjete vlast zaborave mjeru. Radi toga dobra vlast počiva na nepovjerenju u njene nositelje, na ograničavanju samovolje i diobi vlasti.
U četvrtak 26. studenog 2009. godine održana je Skupština Grada Zagreba. Zanimanje za tu sjednicu potaknule su vijesti o sukobu gradonačelnika i skupštine, nervozu su poticale vijesti o propasti gradskih financija. Ne manje zanimljivo bilo je vidjeti kako se to odslikava na predizbornu kampanju i uzbudljive podjele na političkoj sceni.. Dakle trebalo je biti, i bilo je uzbudljivo. Međutim tri okolnosti zahtijevaju komentar.
Prvo, izostala su pitanja gradonačelniku.
Osim opoziva referendumom, pitanja gradonačelniku, drugo su važno sredstvo, skupština prema izvršnoj vlasti. Pitanje postavljeno u skupštini nije jednostavno zahtjev za informacijom, već prije svega zahtjev za stavom prema problematičnim odlukama,
Đuro Popijač u Vladu ne ide iz udruge poslodavaca nego iz udruge kapitalista.
Postoje samo dvije vrste kapitalista: pošteni i nepošteni.
Dana 30. svibnja 1990. godine konstituiran je, nakon prvih višestranačkih izbora, novi saziv Sabora. Pobjednička stranka, HDZ, izbore je dobila na platformi promjene društvenog uređenja, socijalizam će se zamjeniti kapitalizmom.
Toga dana u Hrvatska je iz socijalizma prešla u kapitalizam.
No, ako samo ovlaš pratite medije, političke govore i rasprave, riječ kapitalizam a posebno s dodatkom hrvatski, rijetko ste imali prilike čuti-pročitati. Kod nas je sve hrvatsko, samo nemamo hrvatsku sirotinju, hrvatske kapitaliste i hrvatski kapitalizam. Rijetko, doista rijetko spominje se „divlji kapitalizam“ pa onda „neoliberalni kapitalizam“ ali hrvatskog kapitalizma nema. A onda je logično da nema ni kapitalista, zar ne?
Slovenska je Vlada, uz potporu parlamentarnih stranaka, odlučila provesti referendum o ratifikaciji sporazuma o arbitraži: To je još jedan pritisak kako na Hrvatsku tako i na EU, sa ciljem da Slovenija ostvari svoje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj.
Hrvatska službena politika i Hrvatski Sabor odustali su da se pred međunarodnim sudom primjeni međunarodno pravo za uređenje granica. Slovenska strana, nakon potpisa sporazuma o arbitraži u Stokholmu, nije ni sa time zadovoljna nego još traži daljnje ustupke od hrvatske strane, kojima je krajnji cilj pripojenje hrvatskog akvatorija Sloveniji.
U novonastalim okolnostima obveza je Vlade raspisati referendum i dobiti potporu hrvatskog naroda i svih državljana RH da se granica sa Slovenijom uredi primjenom međunarodnog prava.
Hrvatska Vlada ima obvezu raspisati referendum i zbog zahtjeva koji su potpisali
