Registracija Vam omogućuje: stavljanje sadržaja na stranice, izmjenu vaših sadržaja te komentiranje svih ostalih sadržaja.
Ako ste dužnosnik imate mogućnost mijenjati svoje osobne podatke. Dopunjavati životopis, dodavati fotografije, te dodavati funkcije na kojima ste bili ili jeste. Također možete dodavati sve nove sadržaje ili komentirati druge.
Miroslav GerenÄer Gero roÄ‘en je u Osijeku 1948. Karikaturom se bavi više od trideset godina. ÄŒlan je Hrvatskog društva karikaturista, Europske udruge karikaturista FECO, te HZSU-a. Stalni je suradnik enigmatskih Äasopisa "Feniks" i "Skandi Feniks" te portala "Osijek-online, a povremeno objavljuje u švicarskom Nebelspalteru i u drugim novinama. Sedamdesetih je godina suraÄ‘ivao s njemaÄkim "Bildom". Izlagao je na mnogim grupnim izložbama u Hrvatskoj: Zagreb, Bjelovar, Varaždin, Sv. Ivan Zelina, te u svijetu: Ancona, Cuneo, Foligno, Marostica, Tolentino, Trento i Vercelli u Italiji, Boom, Knnoke-Heist, Olen, Beshout i Kruishoutem u Belgiji, Lisabon, Porto u Portugalu, Bukurešt u Rumunjskoj, Berlin u NjemaÄkoj, Istanbul i Ankara u Turskoj, Teheran u Iranu, Haifa u Izraelu, Legnica u Poljskoj, Skopje u Makedoniji, Nikosia u Cipru, Gabrovo u Bugarskoj, Seoul i Taejon u Koreji, Omiya, Tokyo, Okhotsk u Japanu, Taipei u Tajvanu, Buenos Aires u Argentini, Sao Paolo u Brazilu, Feldkirchen i Klagenfurt u Austriji, Kini, Tatarstanu i Švedskoj.
Crta odmalena ali, unazad pet godina ozbiljno se posvetio slikarstvu i ilustracijama. Završio je nekoliko slikarskih teÄajeva i omiljena tehnika su mu ulje i akvarel. Karikature radi uglavnom digitalno zbog objavljivanja na internetu i zbog tiska.
Rudi Stipković Stip najveći je hrvatski portretni karikaturist i jedinstveni sportski karikaturist u svijetu. Kontinuirano je objavljivao karikature od 20. rujna 1953. godine, više od 50 godina. RoÄ‘en je 1939. godine u ZaÄretju, a školovanje je nastavio u Zagrebu. Cijeli radni vijek, od 1962. godine bio je zaposlen u Sportskim novostima kao likovno – grafiÄki urednik SN, SN revije i Sprinta, te komentator-karikaturist.
Nema hrvatskog sportaša kojeg nije nacrtao, a proslavio se i crtežima najvećih svjetskih zvijezda (Lauda, Prost, Fischer, Spaski…) Äije su karikature prenijele najpoznatije svjetske novine. Stipkovićevi radovi neizostavno prate izbore najboljih sportaša godine, kao jedinstveni poklon za pobjednike, a njegove izložbe organizirane su uz velike priredbe kao što su Univerzijada ili Europsko prvenstvo rukometaša. Njegovi crteži raÄ‘eni su i kao veliki posteri i plakati sportaša, a bili su i službeni plakati velikih natjecanja, na primjer, teniskog Davis cupa. U Narodnom sportu, sportskoj rubrici Narodnog lista, Sportskim novostima, te brojnim drugim dnevnim i tjednim novinama, Äasopisima i tiskovinama objavio je tijekom 50 godina gotovo 20 000 karikatura, Äime je na poseban, umjetniÄki naÄin popularizirao sport i sportsku kulturu. Stipove karikature bile su u brojnim publikacijama u kojima se hrvatski sport predstavljao svijetu. Bio je prvi karikaturist Äiji su radovi dobili stalno mjesto u programu nacionalne televizije. Brojne Stipove karikature objavljene su u inozemstvu, u stranim novinama i tiskovinama.
Godine 1970. na svjetskoj izložbi karikature u Montrealu osvojio je 3. nagradu, 1980. nagradu Pjer za portret karikaturu, a 1981. godine nagradu Društva novinara Hrvatske Zlatno pero. Godine 1995. dobio je nagradu Hrvatskog zbora sportskih novosti za životno djelo. U izdanju nakladnog zavoda Globus 1991. godine izdana mu je monografija autora Fadila Hadžića. Pripremio je 29 samostalnih izložbi karikature, a posljednju upravo u svom ZaÄretju. Umro je u Zaboku 30. kolovoza 2004.godine.
Već od malih nogu Rudi Stipković će crtati, zapravo precrtavati sve što vidi negdje nacrtano, od klasiÄnih slika do suvremenih crtarija, ali će mu ipak od svih motiva najzanimljivije ostati ljudsko lice. Unutarnji nagon koji djeluje mimo svih osobnih usmjerenja i planova, opredijelit će ga za portret, toÄnije portret-karikaturu.
DjeÄaka koji svakodnevno iscrtava gomile papira neće osvojiti ni vladajući Disneyevi junaci, ni hrabri supermeni iz stripova; on će ostati hipnotiÄki zagledan u lica oko sebe. Tako će već sa 14 godina objaviti prvu portret-karikaturu (sportaša Bate Dvornića) u Narodnom sportu (1953.), u koju će onda danima zuriti ne vjerujući oÄima da je njegov crtež otiskan u novinama. Prvi izlazak u javnost bit će i veliko, presudno ohrabrenje za talentiranog djeÄaka.
Razumljivo izmeÄ‘u prvog portreta i ovih današnjih, velika je razlika. Prvi crtež karakteriziraju bezazlenost i još nevješti potez darovitog djeÄaka, a danas s punom zrelošÄ‡u i nakon nekoliko tisuća objavljenih portreta- Stipković je na samom vrhu ovog žanra karikature.
Karijera Rudija Stipkovića od prve karikature (1953.) u Narodnom sportu razvijat će se spontano, sportskim ritmom, u prvo vrijeme bez namjere da to bude profesija.
Kroz cijelu gimnaziju on će crtati za novine (Narodni sport, Narodni list i Borba), kradući od školskih satova vrijeme za karikaturu. Poslije će studirati pravo (ne vjerujući još uvijek da karikatura može biti profesija) i nakon dvije godine studija, po zakonima životne logike (uvijek jaÄe od naših planova) završiti u Sportskim novostima. Njegova portret-karikatura tako će osvojiti životni prostor…
Svako ljudsko lice posebna je zagonetka. Ne postoji isti kljuÄ da se odgonetne ono što kriju ljudske fizionomije. O tome filozofi, psihoanalitiÄari teoretski znaju više od karikaturista, ali ka, ali karikaturist to mora konkretno nacrtati. Oni su praktiÄni izvršitelji psihoanalize. Lice mora biti sliÄno, ali ne i preslikano. Karikatura nije fotoaparat koji crta. Karikaturist je psihoanalitiÄar koji svoju dijagnozu daje crtežom. Iz utrobe Äovjeka treba izvući ono što lice ne pokazuje. Lice je Äesti dekor kulisa iza koje se krije karakter. Karikaturist zato ne preslikava lice, nego crta karakter. Rijetki su ljudi kojima se na licu sve vidi. To su oni neviniji, prostodušniji, ali i tu su moguće zabune. Iza nedužnih svetaÄkih lica zna se kriti lukavost i dvoliÄnost. Istinski karikaturist ima dodatno Äulo kojim otkriva skrivenu ćud svog modela. Karikatura je preuveliÄavanje, ali ne u bukvalnom smislu. Karikaturist hipertrofira samo ono što je skriveni dio karaktera.
Stipković je posvetio najveći dio svog stvaralaštva sportu. Zašto baš sportu? Sportski listovi najviše se koriste portret-karikaturom. Njihovi junaci su gotovo svakodnevno, nakon svake utakmice, u središtu javne pažnje. Stipković radi i karikature umjetnika, politiÄara, javnih radnika, ništa manje kvalitetno, neke su Äak uspješnije od onih iz sporta. Sportski «modeli» su mladi ljudi, koje je teže portretirati: oni su bez onih oštrih karakteristika na licu, koje dobivaju starije osobe pretvarajući se malo pomalo, s godinama u – vlastitu karikaturu.
Stipković je dobio najteži zadatak. On mora napraviti karikature osoba Äija mladost skriva na licu ono što će sutra biti sasvim jasno. BaÄen u tu duboku vodu Stipković prolazi spartansku školu strpljenja. Većina njegovih modela su lijepi ljudi, pravilnih crta, na prvi pogled-nikakva šansa za dobru karikaturu.
Stipković meÄ‘utim tvrdi obratno. «Teže radim karikaturu Äovjeka koji je već sam po sebi karikatura. Ovo drugo je manji izazov i slabiji je rezultat.» Raditi karikaturu karikature rutinski je posao, ako se takva karikatura svodi samo na preslikavanje vanjskog izgleda modela.
Kad danas pogledamo stotine i stotine karikatura tih mladenaÄkih lica, vrhunskih sportaša, onda se zaista uvjeravamo da Stipković govori istinu. Najbolji su dokaz njegove sasvim razliÄite karikature istih osobina. Stipković svoje sportske zvijezde testira kao da im je trener, prati ih iz sezone u sezonu tražeći na njihovim licima promjene i odgovore za uspjehe i neuspjehe, a razlozi su najÄešÄ‡e psihiÄki. Tajna sportskih uspjeha Äesto nije u dobroj kondiciji, nego takoÄ‘er u uravnoteženosti i karakteru sportaša. Sve se to vidi dobrim djelom i na licu, to će proÄitati kao s dlana iskusni karikaturist, pronicljivo otkrivajući Ahilovu petu svog modela.
Portret-karikatura za razliku od one dnevne, aktualne, pretendira na vjeÄnost. Sigurno je da će i portret-karikatura Rudija Stipkovića nadživjeti autora. Ostat će pohranjene u novinskim, sportskim i drugim arhivima i pojavljivat će se onda kada se buduće generacije u budućim stoljećima budu prisjećale svoje prošlosti. Bit će Äesto i vjerodostojnije od fotografija koje su uljepšavale, a dobra karikatura nema tih idiliÄnih retuša.
As brzih vožnji Niki Lauda reći će za svoju karikaturu «da je na njoj sliÄniji sebi nego u prirodi». To će reći i mnogi koje je Stipković portretirao.
U oÄima navijaÄa Äesto se sportski ljubimci poistovjećuju sa Stipkovićevim karikaturama. Njegov Dražen s rukama polipa koje virtuozno provlaÄi ispod svojih i protivniÄkih nogu jest pravi Dražen, a ne onaj s fotografije. Stipković Äesto postiže maksimalne rezultate potpuno reducirajući crtež. Njegov Krleža potpuno je ogoljen, a opet vjeran originalu. Arsen Dedić, iako ima samo vrh nosa, odmah se može identificirati. TV voditelj Mlakar nema na crtežu ništa osim vanjskog obrisa glave, a opet je to on i nitko drugi. To su samo neke od karikatura gdje Stipković postiže maksimalnu sintezu.
Bilo bi dobro da budućnost koja će brzo biti sadašnjost posjeduje što više portreta Rudija Stipkovića. U njegovoj će karikaturi ovo naše vrijeme, suvremenici koji su ga Äinili, kao što rekoh, biti znatno autentiÄniji nego na privatnim fotografijama gdje su pozirali za povijest.
Karikatura je naše drugo ja, koje vješto skrivamo Äak i od samoga sebe, pa ipak moramo priznati – mi smo najviše ljudi upravo onda kad skinemo s lica te javne maske.
Portret-karikature zemljaka Petrice Kerempuha, Rudija Stipkovića, su indiskretno ogledalo u kojem se najbolje ogledamo Äak i onda kad rušimo idealizirane iluzije o sebi.
Rodio se 1958. godine u Kolarini kod Benkovca, a živio u razliÄitim gradovima nekadašnje Jugoslavije (Šibenik, Skopje, Sarajevo, Beograd). Samouki je karikaturista-portretista koji već 20 godina crta karikature za novine i Äasopise u Beogradu (Vreme, Ošišani jež, Privredni Pregled) i Pragu (Nedelne Noviny, Lidové Noviny, The Prague Tribune, The Prague Post, Stadion, Týden , Ekonom i druge). U novije doba živi i radi u Pragu gdje na Karlovom mostu crta turistima petominutne karikature. ÄŒlan je Udruženja umjetnika karlovog mosta i ÄŒeške Unije karikaturista. Godine 2007. objavio je knjigu karikatura.
Mladi karikaturist rodom iz Slavonije no trenutno boravi u Zagrebu. Crtkaranjem po papiru se bavi od ranijih dana svoga djetinjstva, ali pravim crtanjem ipak poÄinje tamo negdje izmeÄ‘u 7. i 8. razreda OŠ. Inspiriran vrlo karikaturabilnim profesorima iz srednje škole i drugim likovima iz razreda nastavlja s crtanjem pa tako svoje karikature poÄinje objavljivati i u srednjoškolskom listu "Srednjoškolac" u D. Miholjcu gdje se školovao.
Od 2005. god. postaje Älan HDK-a, te je svoje radove objavljivao na portalu Blog.hr, zatim u "DubrovaÄkom listu", Noćnoj mori... Za sada je održao nekoliko samostalnih izložbi, te aktivno sudjeluje na izložbama u organizaciji HDK-a. Ubrzo se odluÄuje doći u Zagreb, gdje od 2006. godine poÄinje raditi kao dizajner, a svoje karikature suraÄ‘ujući s T-Mobileom nudi kao wallpapere na zaslonima mobitela i majice s karikaturama košarkaša na portalu Kosarka.hr. Nakon godinu dana postaje grafiÄki urednik magazina "Hrvatska košarka" gdje takoÄ‘er objavljuje svoje nove radove. 2008. godine pokreće uslužni site WackedStarz.com gdje prezentira svoje najnovije radove, te se nastoji što bolje pozicionirati na vrlo zahtjevnoj globalnoj sceni karikaturista.
Miroslav GerenÄer Gero roÄ‘en je u Osijeku 1948. Karikaturom se bavi više od trideset godina. ÄŒlan je Hrvatskog društva karikaturista, Europske udruge karikaturista FECO, te HZSU-a. Stalni je suradnik enigmatskih Äasopisa "Feniks" i "Skandi Feniks" te portala "Osijek-online, a povremeno objavljuje u švicarskom Nebelspalteru i u drugim novinama. Sedamdesetih je godina suraÄ‘ivao s njemaÄkim "Bildom". Izlagao je na mnogim grupnim izložbama u Hrvatskoj: Zagreb, Bjelovar, Varaždin, Sv. Ivan Zelina, te u svijetu: Ancona, Cuneo, Foligno, Marostica, Tolentino, Trento i Vercelli u Italiji, Boom, Knnoke-Heist, Olen, Beshout i Kruishoutem u Belgiji, Lisabon, Porto u Portugalu, Bukurešt u Rumunjskoj, Berlin u NjemaÄkoj, Istanbul i Ankara u Turskoj, Teheran u Iranu, Haifa u Izraelu, Legnica u Poljskoj, Skopje u Makedoniji, Nikosia u Cipru, Gabrovo u Bugarskoj, Seoul i Taejon u Koreji, Omiya, Tokyo, Okhotsk u Japanu, Taipei u Tajvanu, Buenos Aires u Argentini, Sao Paolo u Brazilu, Feldkirchen i Klagenfurt u Austriji, Kini, Tatarstanu i Švedskoj.
