Dr. Dragan Primorac o kandidaturi za predsjednika, 
Hebrangu, kohabitaciji s premijerkom Kosor, razočaranju 
u bivšeg premijera, Crkvi, studentskoj blokadi..

Bivši ministar obrazovanja Dragan Primorac u predsjedničku je kampanju ušao pozivom biračima da mu daju glas jer njega nitko ne drži u šaci. Za Obzor govori o svojoj viziji Hrvatske, kratkom članstvu u HDZ-u, razočaranju u Ivu Sanadera te o tome zašto traži od protukandidata da javnosti otkriju što su imali prije 20 godina, a što imaju danas.

Zašto ste izabrali baš tu poruku?

– Političke su stranke duboko premrežene, a korupcija je ušla u bit društva. Hrvatskoj trebaju pojedinci koji nisu samo političari nego i lideri. Samo potpuno neovisni ljudi mogu donijeti promjene.

Neovisni o čemu?

– Najprije o strankama i politici. Tada imate slobodu i ne morate braniti nešto s čime se ne slažete. Iznimno je važna i financijska neovisnost. Da sam zadržao mjesto saborskog zastupnika kad sam otišao iz Vlade, danas ne bih mogao govoriti slobodno. Mene nitko ne drži u šaci ni politički ni financijski i upravo zato mogu pobijediti korupciju u zemlji. Zato što sam čist i neovisan, mogu razbiti političke i korupcijske klanove.

Znači, druge kandidate drže u šaci?

–Kad je riječ o držanju u šaci, treba pogledati politiku i vidjeti da se posljednjih 20 godina vrte isti ljudi. Nitko od visokih političara nije završio u zatvoru jer su svi na neki način umreženi. Oni su ispleli gordijske čvorove i Hrvatsku vezali u ropstvo. To treba presjeći.

Aludirate li na to da su neki kandidati u šaci korupcije?

– To jest velik problem jer je sigurno da su neki ljudi zbog financijskih probitaka godinama štitili svoje interese, ali i interese onih koji su ih plaćali. I američki i drugi stručnjaci smatraju da pozitivnu promjenu mogu donijeti samo politički i financijski neovisni ljudi. Ne pobijedi li takav kandidat, bit će svejedno je li na čelu države kandidat iz HDZ-a ili SDP-a.

S obzirom na to da negativno govorite o strankama, je li vam žao što ste popustili zahtjevu Ive Sanadera i ušli u HDZ?

– Prvi sam mandat odradio kao nestranački ministar. Nikada nisam planirao ući u HDZ. Sanader i ekipa oko njega nagovorili su me obećanjem da će nakon izbora na scenu stupiti novi HDZ, s novim ljudima, da će Hrvatska ući u EU i da ću ja imati jednu od ključnih liderskih pozicija u razvoju Hrvatske. Iz stranke sam izašao jer su sva obećanja iznevjerena. Niti se dogodio novi HDZ niti su došli novi ljudi, Hrvatska nije ušla u EU, a šansa da mladi ljudi poput mene sudjeluju u kreiranju strateških odluka i politika ostala je mrtvo slovo na papiru. U jednom sam trenutku shvatio da su to bila lažna obećanja.

Dakle, Sanader vas je prevario?

–Nikad u životu nisam nikome od suradnika nešto obećao, a da to nisam ispunio. Ja nikada nikoga ne bih iskoristio za izbore pa ga onda izigrao.

Zvučite dosta razočarano?

– Prvi sam put shvatio da stvari u Hrvatskoj neće ići onako kako se obećavalo kad moj brat, nakon što su ga dvaput izabrali kolege, nije postao predsjednik Županijskog suda u Splitu. Mnogi su me uvjeravali da Damir nije imenovan zato što se ne da kontrolirati, zato što može otvoriti neke procese te da neki ljudi mogu završiti u zatvoru. Tada to nisam vjerovao, a sada znam da je to istina.

Jeste li se tada razočarali u Sanadera? On je mogao utjecati na to.

– Da. On nije trebao ništa napraviti, već samo reći da se treba poštovati zakon. Da je Damir predsjednik suda, bilo bi otvoreno od 10 do 15 slučajeva, no oni zbog političkog kočenja nikad nisu otvoreni.

Mislite li na aferu Brodosplit?

– Mislim na sve jer ono po čemu smo Damir i ja poznati jest to da nas nitko ne može kontrolirati i nitko ne može predvidjeti kako ćemo postupati.

Andrija Hebrang kaže da ste izdajica i dezerter jer, dok su se branitelji borili na fronti, vi ste bili u SAD-u. Zašto mislite da je njegova žestina pokrenuta strahom?

– Hebrang je zabrinut jer zna da glasači HDZ-a ne misle kao on i da mi daju potporu. Oni žele promjene u HDZ-u, žele moderan HDZ, a nisu ih dobili. Jer da jesu, onda bi HDZ birao svog predsjedničkog kandidata na unutarstranačkim izborima, a ne bi ga odredilo dvoje, troje ljudi nakon što im je to servirao jedan čovjek.

Da su provedeni unutarstranački izbori, biste li vi danas bili HDZ-ov kandidat?

– Rasprava o tome sad je zakasnjela, ali na terenu dobivam golemu potporu članstva HDZ-a.

Znači li to da vam govore da su razočarani Hebrangovom kandidaturom?

– Puno je ljudi bilo iznenađeno. Jer ne možete, npr., doći u BiH i tražiti glasove Hrvata, a prije samo nekoliko godina bili ste jedan od ključnih igrača koji je podijelio Hrvate na dva HDZ-a. Među ostalim, to je radio i Hebrang. On me napada iako dobro zna da sam od 14. siječnja do 30. srpnja ‘91. bio među prvima, zajedno s cijelim svojim klubom, u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji se uključio u pripreme za obranu Hrvatske. No, uvijek sam govorio da je sve to ništa u usporedbi s pravim herojima Domovinskog rata i o tome ne želim više govoriti. Hebranga je ulovila nervoza. Shvatio je da sam ga u samo tjedan dana pretekao. No, ja mu opraštam teške riječi i vjerujem da će mi i on dati potporu u drugom krugu.

Što bi bio vaš prvi predsjednički potez?

– Radio bih na spajanju podijeljene Hrvatske. Želim ujediniti sve što vrijedi u Hrvatskoj i mobilizirati sve snage u izgradnji nove Hrvatske.

Na kakvo ujedinjavanje mislite? Je li to moderna inačica Tuđmanove pomirbe?

– Ja govorim o zajedništvu jer za donošenje strateških odluka moramo ujediniti sve što je pametno. Podjela na crvene i crne, lijeve i desne razjedinjuje hrvatsko nacionalno biće. Ljudi ne žele ekstreme. Građani kažu da su umorni od stranačkih prepucavanja i optuživanja.

Ali stranke neće i ne mogu nestati.

– To nije nužno. Ali moraju moći surađivati. Ne budu li htjele, ili će im broj članova opadati ili će se pojaviti neki treći put.

Kako biste vi kao šef države mogli utjecati na stvaranje trećeg puta ili nove Hrvatske?

– Predsjednik ima utjecaj na trendove u društvu. Otvorio bih priliku pametnim i poštenim ljudima. U suglasju s premijerkom, održavali bismo sjednice Vlade i donosili političke odluke koje su dosad odgađane samo zbog straha.

Cijeli razgovor pročitajte u prilogu Obzor tiskanog izdanja Večernjeg lista

Vidjelo: 62, Komentara:

Vokić Ljilja, u polemici sa Stankom Bašićem, u Slobodnoj Dalmaciji, 1995   

Ocijenite izreku