Registracija Vam omogućuje: stavljanje sadržaja na stranice, izmjenu vaših sadržaja te komentiranje svih ostalih sadržaja.
Ako ste dužnosnik imate mogućnost mijenjati svoje osobne podatke. Dopunjavati životopis, dodavati fotografije, te dodavati funkcije na kojima ste bili ili jeste. Također možete dodavati sve nove sadržaje ili komentirati druge.
Priča o načinu stjecanja stana gospođe Jadranke Kosor počinje 13. siječnja 2005. godine kada Feral objavljuje članak HEROINA DOMOVINSKOG KVADRATA.
No priča pada u zaborav, tj. nitko joj ne pridaje nikakav značaj dok je Stjepan Mesić ne spomene ponovno u radijskoj emisiji Hrvatskog radija.
U emisiji Hrvatskog radija Mesić je jučer, kao i prije tri godine u kampanji za predsjedničke izbore, ustvrdio da je ona dobila stan od MORH-a na temelju protuustavne i protuzakonite uredbe, što implicira da je ona protuzakonito postupila. Mesić je, na pitanje novinara da li bi Jadranka Kosor trebala vratiti stan, rekao da bi trebala vratiti stan ako Ustavni sud donese pravomoćnu odluku.
Nakon toga priča o stanu ponovo dolazi na naslovnice. Puno se pisalo, govorilo, demantiralo i opravdavalo takav postupak. Da bi došla do stana Jadranka Kosor je morala napredovati u HDZ-ovoj hijerarhiji. Način na koji se uspela u sam vrh HDZ-a, a i kronologiju stjecanja stana prenosimo iz nacionala.
počela potkraj kolovoza 1995. kada se u Tuđmanovu uredu na Pantovčaku okupio najuži državni vrh: Zlatko Canjuga, Gojko Šušak, Mate Granić i Ivić Pašalić. Sastavljale su se izborne liste i najprije su se posvađali Canjuga i Šušak, jer je svaki želio što više svojih ljudi na visokim mjestima, da bi zatim počela rasprava o ženi koju valja ubaciti u partijski vrh. Sudionici sastanka tvrde da je tada Pašalić predložio Jadranku Kosor, uz dodatak da tu radijsku novinarku podržava i Canjuga. Prvi je pozitivno reagirao Šušak, a zatim i ostali.
Na izborima je postavljena za zamjenicu tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Branka Mikše, a kako je ovaj odlučio nastaviti voditi gradsko poglavarstvo, Jadranka Kosor je u kratkom roku prihvatila niz važnih dužnosti: postala je zastupnica, potom i potpredsjednica Sabora, pa članica Nacionalnog vijeća HDZ-a, a naposljetku ju je Tuđman kooptirao i za potpredsjednicu HDZ-a. Munjevito političko napredovanje trajalo je oko dvije godine, a onda je doživjela pad, kad je unutar HDZ-a počela figurirati kao dio klana Vladimira Šeksa, a to joj Pašalić i Tuđman nisu htjeli oprostiti.
Tuđman nikada nije zaboravio, a kamoli oprostio, Šeksov pokušaj puča iz ljeta 1991. Zato ga je godinama pasivizirao držeći ga u Saboru, dovoljno daleko od bilo kakvog položaja na kojem se donose važne odluke. Jadranki Kosor spletke unutar HDZ-a nisu bile poznate i ubrzo se sprijateljila sa Žarkom Domljanom i Vladimirom Šeksom.
Kad je to doznao Tuđman, zaključio je da je riječ o novom komplotu kojega je cilj njegovo svrgavanje s vlasti. I tako je za manje od dvije godine naprasno zaustavljen politički uzlet Jadranke Kosor, kojoj je do zbližavanja sa Šeksom bio namijenjen položaj prve hadezeovke.
Prema uhodanom običaju, posao je obadio Pašalić, koji je Tuđmanu predložio da podupru Ljerku Mintas-Hodak. I na Saboru HDZ-a 1997. kao nova ženska zvijezda inaugurirana je upravo Ljerka Mintas-Hodak, dok je Jadranka Kosor doživjela politički fijasko. Svjedoci potvrđuju kako je poraz teško proživjela i, dok je vodstvo HDZ-a na jednom kraju “Sheratona“ slavilo, na drugom je Jadranka Kosor neutješno plakala.
Ako ništa drugo, već je tada imala riješenu materijalnu situaciju. U samo nekoliko godina dotadašnja pripadnica nižeg srednjeg sloja, zahvaljujući ulasku u visoku politiku, uspjela se dobro situirati i barem udvostručiti obiteljsku imovinu. Još početkom 1995. bila je vlasnica podrumskog stana od 38 kvadrata u Šeferovoj ulici i vozačica škode, a već u srpnju 1996. od MORH-a je, također u Šeferovoj, dobila stan od 90,26 četvornih metara koji je otkupljen za 23.072 DEM. Stvarni vlasnik stana bio je pukovnik JNA Drobac, koji je preminuo uoči rata u Hrvatskoj, a kako je poslije umrla i njegova supruga, u stanu su 1995. živjela njihova dva sina. Onda ih je deložirao jedan invalid Domovinskog rata i prisilio da mu predaju svoj stan u zamjenu za manji u Ivanićgradskoj ulici. Drugim riječima, braća Drobac bila su deložirana i prisiljena odreći se obiteljske imovine. Stariji brat otad je također umro, a mlađi i dalje živi na Peščenici i odbija kontakte s medijima. Njegovi znanci tvrde da pati od teških psihičkih problema.
Vojni invalid nije se dugo zadržao u Šeferovoj. Ministarstvo obrane dodijelilo mu je drugu nekretninu i preuzelo stan u Šeferovoj. Šušak ga je odlučio dodijeliti Jadranki Kosor, svrstavši ju u kategoriju “osoba zaslužnih za Oružane snage RH i Republiku Hrvatsku“. Pritom je zanemaren dio MORH-ova Pravilnika o dodjeli stanova, prema kojem dvočlane obitelji, poput obitelji Jadranke Kosor, imaju pravo na maksimalno 50 kvadrata.
Njoj je pripalo 90 četvornih metara, a bila je i oslobođena plaćanja 5-postotnog poreza na promet nekretninama, koji su u to vrijeme podmirivali svi kupci stanova i kuća. Postojale su i računice kako joj je Šuškovo ministarstvo putem povlaštene zamjene zapravo darovalo oko 120.000 DEM, koliko je 1996. vrijedila razlika u kvadraturi. Obitelj Kosor dodatno je profitirala u poslijeratnoj obnovi, jer je u Lipiku među prvima obnovljena njihova kuća, iako nitko od Kosora više ondje ne živi. Premda je o tome prije dvije godine pisao Feral, tek je nedavna optužba predsjednika Mesića izazvala veliki odjek u javnosti, ali, još važnije, i u vodstvu HDZ-a.
Samo privremeno se stvorio dojam kako je to politički kraj ministrice Kosor, ali kad su u HDZ-u uvidjeli da će ta priča proći kao i sve drue do tada krenuli su u obranu. Tako gospodin Andrija Hebrang sve to opravdava jednom zgodnom formulacijom„nije ona počinila protuzakonito djelo ako je dobila stanarsko pravo na temelju protuzakonite uredbe“.
Nakon svih tih priča javlja se odvjetnik gospođe Kosor, gospodin Miroslav Šeparović, i govori kako su „sve akcije provedene su u skladu s tada važećim zakonima i propisima. O njima se može raspravljati, ali sama pravna strana priče je jasna“.
Branitelj 40% invalid iz vukovara 9 mjeseci bio u logoru u S.Mitrovici imao stan koji je dobio 1985.godine gdje je stanovao do kraja borbi u Vukovaru.Ostatak obitelji smješten je u izbjeglištvo.1997. se vračaju u taj stan koji je devastiran i neprimjeren za stanovanje.Ondje žive u neljudskim uvjetima skoro tri godine, kada im iz min.obnove dolazi nalog za privremeno iseljenje u prognaničko naselje u Rokovce.Godinu dana su tamo smješteni dok se njihova zgrada ne obnovi.U međuvremenu država je poklonila svim braniteljima u Vukovarsko-srijemskoj županiji stanove u kojima su stanovali 1991. po popisu stanovništva.Navedeni branitelj se u međuvremenu odlučuje da je za njega bolja opcija da od APN-a uzme kuću a državi vrati stan.Država prihvati razmjenu iako je stan puno vrjedniji,u kuću treba dosta ulagati jer je vlasnik prodao agenciji i otišao u Srbiju.Dolaze papiri darovnica u kojima stoji da se nekretnina ne može otuđiti 10 godina.Branitelj želi srediti kuću traži kredit hipotekarni al ne može jer postoji zabrana otuđenja.Država se opet javlja i daruje matrijal za obnovu a "ruke" plati kako znaš.Premijerka dobije stan od države a ima već nekretninu koju joj država obnavlja.Pa ak navedeni branitelj ne može ostvarit pravo na hipotekarni kredit kojim će sredit vlastitu kuću,kako se može reći da je po ondašnjim zakonima sve ok.
MORH stan - 
Priča o načinu stjecanja stana gospođe 
